Od 1914. do 1919. g. odlukom Zemaljske vlade prekinut je svaki rad u Društvu. Nakon mukotrpnog kretanja iz početka (1920.) održano je više koncerata i zabava u prostorijama Hrvatske čitaonice: 1923. g. svibanjska svečanost u prirodi (majales) uz sudjelovanje "Graničara" i 12. kolovoza iste godine koncert Pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra HPD-a "Svačić" iz Križa, koji je upriličen na prijedlog Cerničanina Guste Petrovića, zborovođe u Križu.

Kad je 1931. godine raspušteno HPD "Graničar" u Novoj Gradiški, "Tomislav" iz Cernika ostaje jedino hrvatsko pjevačko društvo u cijelom novogradiškom kotaru.

1932. g. u Cernik za učitelja dolazi Dragutin Begović, a dotadašnji se učitelj Franjo Kumić sprema u mirovinu. Zbog loših iskustava s tadašnjom vlašću Begović u početku odbija svaku izvannastavnu aktivnost (rad u društvima), ali po nagovoru Franje Kumića i prema osobnom osjećaju nacionalno i kulturno osviještenog čovjeka, ipak prihvaća položaj orguljaša za što je od Općine primao novčanu naknadu od 25 dinara. Begović je osnovao i crkveni zbor s kojim je javno nastupao. Odmah je u Školi osnovao dječji pjevački i tamburaški zbor, a Općina je za Školu nabavila 16 tambura pa je već 1933. g. održan uspješan javni nastup.

Istodobno se novi učitelj priklonio i radu s "Tomislavom" pripremajući s pjevačima program za tradicionalnu silvestarsku večer. 31. prosinca 1932. g. održan je koncert koji je uspio iznad svakog očekivanja, a F. Kumić osobno je čestitao mladom nasljedniku.

U to je vrijeme dužnost predsjednika "Tomislava" obnašao Ferdo Filipović, čijom su zaslugom nabavljene narodne nošnje za mješoviti pjevački zbor i tamburaški orkestar. Održavani su brojni nastupi u Cerniku i okolnim manjim i većim mjestima. Kulturno-umjetnički život se razbudio: Škola, Hrvatska zadruga, Čitaonica, DVD, sve se ujedinilo u jednom cilju - da se hrvatski narod odupre jugoslavensko-srpskoj hegemoniji i diktaturi.

3. lipnja 1933. g. iz Ministarstva prosvjete u Beogradu, Odjela za nastavu, Općinskom poglavarstvu u Cerniku stiže sljedeća odluka: "Na temelju mišljenja odjeljenja saopštiti Begoviću Dragutinu, učitelju u Cerniku, sreza Novogradiškog, da mu se ne odobrava da može vršiti dužnost zborovođe "Tomislava" u istom društvu." Istovremeno je režimska vlast Begoviću ponudila mjesto referenta osnovne nastave za Savsku Banovinu u Ministarstvu prosvjete u Beogradu ili mjesto školskog nadzornika pod uvjetom da se preseli u Novu Gradišku i postane zborovođom Srpskog pjevačkog društva "Zora". Na ovu se odluku žalio Odbor "Tomislava", a Begović se u strahu za svoje radno mjesto i obitelj, uz sve razumijevanje Cerničana, odlučio povući iz "Tomislava". Veći dio pjevača iz "Tomislava" povukao je u crkveni zbor te s njima vježbao i nastupao na crkvenim koncertima o Božiću i Uskrsu.

Za Školu je nabavljeno 20 komada novih tambura pa se moglo barem raditi s djecom, a uz pomoć Vikice Tomić, učiteljice, uvježbavane su kazališne amaterske predstave koje su davane uz koncerte.

13. svibnja 1934. godine za zborovuđu imenovan Dragutin Đurić, apsolvent prava iz Nove Gradiške. Njegov je izbor potvrdila i skupština Društva 1. srpnja 1934. g. Đurić je raspolagao zborom od 41 pjevača, a probe su održavane dvaput tjedno. Rad zbora usmjeren je na uvježbavanje programa za proslavu 30. godišnjice "Tomislava".

Od 1934. do 1936. g. Zbor je priredio oko 10 koncerata: u Novoj Gradiški, Požegi, Starom Petrovom Selu i drugim manjim mjestima. U međuvremenu HPD "Tomislav" postaje članom Hrvatskog pjevačkog saveza i za svoje počasne članove bira predsjednika HPS N. Fallera i tajnika R. Matza, te se na smotri u Zagrebu 10. studenog 1935. afirmira kao jedan od najboljih seljačkih pjevačkih zborova uz jasenovački "Svačić".

Uz proslavu 30. godišnjice "Tomislava" u Cerniku su 1935. održana dva koncerta, a 27. srpnja u Novoj Gradiški koncert s predstavom "Na Ozlju gradu" A. Freudenreicha. Večer je zaključena pjevanjem Lijepe naše i sveopćim pohvalama "Tomislavu" i zborovođi Đuriću.

Nakon Đurićevog odlaska 1936. Društvo su u kraćim intervalima vodili najstariji pjevači Đuka Petričević Ivčanov, zborovođa Aleksandar Živković, Z. Muhvić i A. Kolaković. 1937. godine na molbu Poglavarstva općine kotarski predstojnik izdaje rješenje da Begović Dragutin može privremeno voditi zbor Pjevačkog društva "Tomislav".

Osječki Hrvatski list piše 6. siječnja 1938. godine o uspjehu Silvestarske večeri po starom običaju u Cerniku i "da se Tomislav prilično povoljno pročuo u okolici".

Uz 50. obljetnicu HPD-a "Graničar" održana je i Smotra župe "Novak" u Novoj Gradiški 11. rujna 1938. g. Sudjelovala su pjevačka društva među kojima i "Tomislav".

21. svibnja 1939. g. u Cerniku se održala smotra "Seljačke sloge" i "Seljačke zaštite". Organizatori su bili S. Cvizek, D. Begović, J. Šimić, prof. Novljan i K. Dieneš, ljekarnik iz Nove Gradiške. Bio je nazočan i etnograf zagrebačkog muzeja prof. Bratanić. "Tomislav" je pjevao misu u D-duru R. Matza, a potom je na trgu pred crkvom nastupilo više društava plešući narodna kola, pjevajući i prikazujući narodne običaje.

20. i 21. lipnja 1939. g. u Cerniku je boravio dr. Alojzije Stepinac (kasnije nadbiskup, kardinal i blaženik). Svečano je dočekan na mostu kod općinske zgrade gdje je bio podignut slavoluk. U predvečerje njegovog imendana (20. lipnja) HPD "Tomislav" i HPD "Graničar" upriličili su podoknicu s bakljadom i lampionima u bojama hrvatske zastave, a sve je pratilo mnoštvo naroda, osobito mladeži.

Uspješan doček nadbiskupa A. Stepinca bio je poticaj da HPD "Graničar" i HPD "Tomislav" upriliče zajednički veliki ljetni koncert 6. kolovoza 1939. g. u Hrvatskom domu u Novoj Gradiški. Zborovođe ovoga koncerta bili su Franjo Šram (“Graničar”) i Dragutin Begović (“Tomislav”).

Nakon odlaska Begovića 1940. godine kratko vrijeme "Tomislav" vode I. Muhvić, Petar Ištaković i najstariji član Društva Đuka Petričević.

Dolazi i II. svjetski rat kad prestaje svaka djelatnost HPD-a "Tomislav", ali ne i pjesma njegovih članova, koji će unutar organizacije Katoličke akcije u Franjevačkom samostanu nastaviti rad pod vodstvom Vinka Sokića.