Nakon II. svjetskog rata najvažnije je bilo očuvati kontinuitet Društva, koji je ratom bio prekinut, pa je 8. prosinca 1946. godine održana skupština koju je otvorio Petar Ištaković, učitelj i ravnatelj škole u Cerniku. Skupština je za predsjednika "Tomislava" izabrala Franju Lucića, a za tajnika Vojka Jurčića. Zborovođa je bio već spomenuti Petar Ištaković, pod čijim vodstvom iste godine Društvo nastupa za doček Nove godine.

U travnju 1947. godine pjevački je zbor održao koncert u Okučanima i 8. lipnja ponovno u Cerniku.

Društvo, sad kao pretežito radničko, nastavlja radom izvodeći pjesme NOB-e i obnove nastupajući uglavnom na svečanim akademijama i proslavama koje organizira aktualna vlast. Tako 27. srpnja 1947. godine (Dan ustanka) bilježimo nastup na Strmcu, nedugo potom koncert u Starom Petrovom Selu i na proslavi 1. svibnja u Novoj Kapeli.

1948. godine na održanoj skupštini predsjednikom postaje Franjo Tomlinović, tajnik je i dalje Vojko Jurčić, potpredsjednik Đuro Kumić, a zborovođa Petar Ištaković. U 1949. godini izabran je novi predsjednik Ivan Petrić, a tajnikom je postao Zlatko Prelovšek, učitelj u Cerniku.

1950. godine za zborovođu dolazi Vinko Sokić, mlad i sposoban glazbenik, bez većeg glazbenog obrazovanja koje će tek stjecati kroz rad, osobno obrazovanje i glazbeno usavršavanje. Pod vodstvom ovog talentiranog zborovođe nastupi zbora postaju češći, a svojom kvalitetom privlače brojnu publiku na nastupima u Cerniku, Novoj Gradiški i okolnim mjestima. Nažalost, repertoar pjesama bio je dirigiran i prigodan lokalnim republičkim i državnim praznicima (Dan oslobođenja grada, Praznik rada, Dan Republike, Dan ustanka, Dan borca, Dan mladosti i dr.).

Tih godina u NR Hrvatskoj mijenjaju se nazivi društava pa se isto traži i od HPD-a "Tomislav". Na sastanku Društva dva "komesara" iz Osijeka otvoreno traže promjenu imena, a jedan im Cerničanin veli: "Pjevali smo mi pod ovim imenom i do sada i dobro nam je tako." Nakon što je tajnik Prelovšek zapitao "drugove" je li ime "Tomislav" pozitivno ili negativno i postoji li spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu, ovi su odgovorili potvrdno, nakon čega je tajnik zaključio sastanak.

Pokušaj da se iz imena Društva izbriše pridjev hrvatsko, ali i samo ime Tomislav, u Cerniku nije uspio jer je uvijek bilo dovoljno onih koji su se suprotstavili svakoj represiji i sačuvali svoju i čast svoga društva.

1955. godina je slavljenička pa je 50. godina opstojnosti Društva trebalo obilježiti i nekim pisanim spomenkom. No, politički centralizam i cenzura koja je dijelila članove Društva na podobne i nepodobne, učinili su svoje. Nevelika knjižica, povijesna podsjetnica, rekli bismo danas, prošla je cenzorske škare nadležnih kulturno-prosvjetnih institucija i zaduženih osoba.

Savjet za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora općine Nova Gradiška odobrio je tiskanje Spomenice i kad se tekst s fotografijama našao na klišejima u tiskari, predsjednik SSRN-a i načelnik SUP-a dolaze u radne prostore tiskare te svojevoljno izbacuju dijelove sadržaja, križaju fotografije, oštećuju lica na njima do neprepoznatljivosti, a umjesto lire s hrvatskim grbom na koricama Spomenice traže od direktora tiskare da se otisne zvijezda petokraka. Više se ništa nije dalo učiniti i Spomenica sa zvijezdom ugledala je svjetlost dana. No, takvu Spomenicu Društvo nije distribuiralo niti među članstvom niti među cerničkim pukom. Danas je ova Spomenica rijedak primjer komunističke cenzure i uplitanja politike u rad kulturno-umjetničkih društava.

1955. godinu članovi Društva pamte i po turneji jadranskom obalom (Zagreb, Rijeka, Opatija, Lovran, Postojna, Ljubljana, Zagreb). Sredstva je osiguralo Društvo, a razliku troškova snosili su sami članovi.

21. siječnja 1957. godine na zajedničkom sastanku predstavnika HPD-a "Tomislav", osnovne škole i Društva "Naša djeca" donesena je odluka da se obnovi tamburaški orkestar i u Društvu i u školi. Već 1. rujna nabavljeno je 14 troglasnih tambura sustava Janković od graditelja Ivana Valjka u Zagrebu. Tamburaše "Tomislava", uz Vinka Sokića vodio je Ivan Janković ml., a sa školskim tamburaškim orkestrom radio je Vojko Jurčić.

U godinama koje slijede (1959-1961.) djelatnost i uspjesi Društva osciliraju; čas je koračalo naprijed, čas je tavorilo u neizvjesnosti hoće li opstati ili se ugasiti.

1963. godine HPD "Tomislav" ima koncert u Cerniku (18. lipnja), a u suradnji s PD "Sloga" iz Nove Gradiške početkom listopada nastupa u Dragaliću. Od 1963. godine redovito se održavaju izleti i veselice za članove Društva.

17. siječnja 1965. g. u Cerniku gostuje RKUD "Vijenac" iz Požege, a već 15. svibnja "Tomislav" upriličuje uzvratni koncert u Požegi.

U kolovozu 1967. godine Društvo je nastupilo na Smotri folklora u Zagrebu i osvojilo 1. nagradu. Ta je godina značajna i po tome što je HPD "Tomislav" snimilo i prvu radioemisiju za Radio Zagreb.

Rad Društva pojačava se 1968. godine jer Umjetnički odbor nastoji približiti zbornu glazbu mlađem naraštaju i širim slojevima publike.

Povodom 150. godišnjice rođenja Vatroslava Lisinskog, 20. travnja 1969. g. u Cerniku je održan Koncert pjesama iz hrvatske prošlosti i tom je prigodom kao pjevač solist nastupio tenor Zvonimir Prelčec, prvak Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Dvorana Hrvatskog zadružnog doma u Cerniku bila je pretijesna da primi sve one koji su željeli pratiti ovaj koncert.
Isti je koncert ponovljen 31. listopada u Novoj Gradiški i 8. studenog u Karlovcu posredstvom bivše članice "Tomislava" prof. Vjekoslave Tomlinović. U Karlovcu su publiku oduševile pjesme "Svraćanje", "Radnička himna" i "U boj, u boj" koje su na zahtjev publike morale biti više puta ponavljane.